... da je u Večkoj kuli, smještenoj na krajnjem rtu starigradske plaže Kulina, stolovao kralj Pasoglav…
Mnoge su legende vezane za staru utvrdu zvanu Večka kula, smještenu na samom rtu plaže Kulina u Starigradu-Paklenici, te ih i danas možete čuti od starijih stanovnika:
“Bio kralj koji je imao pasju glavu a ljudsko tijelo. Brijao ga je svaki put drugi mladić, kojega bi kralj dao ubiti kako se ne bi doznala njegova tajna. Jedna majka dosjetila se kako će spasiti svog sina jedinca od smrti kada je na njega došao red da ide obrijati kralja. Umijesila je kruh sa svojim mlijekom i dala ga sinu neka ponudi kralja. Kralj je pojeo kruh, a onda mu je mladić rekao od čega je tako sladak. Kako su sada postali braća po mlijeku mladićeve majke, kralj odluči pustiti mladića, ali mu naredi kako ne smije nikome odati tajnu o njegovoj pasjoj glavi.
Mladić je dugo čuvao tajnu, ali je jednog dana morao progovoriti. Stoga odluči tajnu povjeriti zemlji. Iskopao je rupu, sagnuo se i šapnuo: “crna zemljo, u našega kralja pasja glava”. Slučaj je htio da iz zemlje izraste zovina (bazga), od koje je jedan pastir izradio slavić (sviralu). Kad je zasvirao u slavić, umjesto pjesme začuše se riječi: “u našega kralja pasja glava!” Tajna se pročula cijelim kraljevstvom i kraljeviću je ostalo da neobrijan i u osami živi sve do smrti, a mladići iz kraljevstva oslobođeni su straha od smrti u kraljevskoj tvrđavi.”
(pripovjedačica: Jurka Petričević (rođ.Trošelj), umrla u 104.g.života)
a druga kaže:
“Zarobio kralj Pasoglav sina Marije Terezije. Ona se dosjetila kako će ga osloboditi - dala je konje potkovati naopako, pa se činilo da je otišla iz pravca iz kojeg je došla, što je zavaralo potjeru koju je kralj Pasoglav poslao za njom. Tako je Marija Terezija oslobodila sina te srušila Večku kulu gađajući je iz Vinjerca.”
Preuzeto sa www.rivijera-paklenica.hr
....da je današnji Starigrad potomak drevnog antičkog grada Argyruntuma
O tome svjedoči djelo Plinija starijeg “Naturalis historia”, koji Argyruntum navodi u popisu antičkih naselja podno Velebita i to u statusu oppida, što podrazumijeva naselja čiji su stanovnici stekli rimsko građansko pravo (oppida civium Romanorum).
Grad je bio smješten na nekadašnjem poluotoku koji je danas spojen s kopnom, veličine 3,5 ha, orjentiran prema sjeverozapadu. Tijekom istraživanja provedenih 1908.g. otkriveni su epigrafski ulomci koji svjedoče o postojanju gradskih bedema, temeljem čega se smatra da je Argyruntum dobio status municipija za vrijeme cara Tiberija (31.-35.g.).
Na žalost, grad nije sačuvan, ali o socijalnoj strukturi i nadasve estetskoj razini njegovih stanovnika svjedoči obilje pronađene arheološke građe - keramičko i stakleno posuđe, koštani, metalni i jantarni nakit, uljanice, oruđe,… Posebno je vrijedna zbirka antičkog stakla, izložena u arheološkom muzeju grada Zadra.
Preuzeto sa www.rivijera-paklenica.hr
....da je područje NP Paklenica, zajedno s obližnjim lokalitetima (planina Velebit, rijeka Zrmanja, NP Krka, NP Plitvička jezera i dr.) domovina legendarnih filmova o Winnetouu....
Naime, filmovi o indijanskom poglavici Winettouu snimani prema djelima njemačkog spisatelja Karla Maya snimani su 70-ih godina prošlog stoljeća i u Hrvatskoj. Danas je moguće posjetiti lokacije na području planine Velebit (Tulove grede), kanjona rijeke Zrmanje, Nacionalnih parkova Paklenica, Krka, Plitvička jezera i dr. gdje je priroda još uvijek nedirnuta, kao kada je tim prostorima jahao Winnetou. Iz Starigrada Vas na te lokacije vodimo organizirano u sklopu foto jeep safari izleta.
Preuzeto sa www.rivijera-paklenica.hr
....da je UNESCO uvrstio planinu Velebit u međunarodne rezervate biosfere!
Naime, 10. veljače 1978. g. Velebit je obuhvaćen programom zaštite i znanstvenog istraživanja u službi čovjeka pod nazivom “Čovjek i biosfera” koji je provodila organizacija ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Osebujnost, položaj, rasprostiranje i reljef istakli su planinu Velebit u Hrvatskoj zbog čega je kroz ovaj program uvrštena u obitelj svjetskih prirodnih fenomena.
U međunarodnoj mreži rezervata biosfere nalaze se zaštićena područja na kopnu i obalama, u kojima se na tipičan način u različitim oblicima očituje uzajamnost čovjeka i prirode u prostoru i vremenu. “Ta mreža zakonom zaštićenih primjeraka glavnih svjetskih ekosustava posvećena je zaštiti prirode i znanstvenim istraživanjima na korist čovjeku”.
Preuzeto sa www.rivijera-paklenica.hr
